Otkad znam za sebe, ljeto mi je najdraže godišnje doba. Ne znam je li razlog tome što sam rođena početkom 7. mjeseca ili što sam proplivala prije nego li sam progovorila, ali jednostavno obožavam te duge, tople dane, more, cvrčke i beskonačno plavo nebo. Ljudi se obično jako vesele proslavama svojih rođendana, no moji rođendani u razdoblju studiranja nisu bili baš “najveseliji”. Često bi se sveli na to da bih pojela komadić kolača, popila gutljaj, dva pića i vraćala se za radni stol pripremati ispite. Ne mogu niti opisati koliko mi je to bilo tužno; godinama nisam proslavila rođendan kako spada.
Kada sam diplomirala, odlučila sam sve to nadoknaditi! Kako se s vremenom oko mene okupio poveći broj veoma mi dragih ljudi, proslave unutar naša 4 zida postale su neizvedive. Uostalom, oduvijek sam zamišljala druženja na otvorenom, pripremu hrane na vatri u pomalo divljoj, romantičnoj atmosferi na svježem zraku, ispijanje osvježavajućih pića uz laganu muziku i moje sretne ljude.
Izležavali smo se tako jedno predvečerje na plaži u Rovinju, kada se rodila ideja o organizaciji pravog “kinfolk” druženja za sve naše drage prijatelje; pripremit ćemo neku neuobičajenu hranu, poslužiti nešto fino za piće, pobrinuti se za dekor i glazbu. Neka bude drugačije od svakog “vratina i polu-toplo pivo” roštilja. Ako poželite organizirati slično druženje, evo kratkog opisa i naučenih lekcija, kako to najbolje izvesti i pritom sačuvati dozu zdravog razuma :).
Lokacija
Imamo tu sreću da se Zagreb zadnjih par godina osvijestio i omogućio nam mnogo lokacija na kojima možemo ostvariti ovakve želje. Par dana prije samog događaja, obišli smo nekoliko javnih prostora s klupicama i zidanim roštiljima na Bundeku, Jarunu i Savici. Od svih ponuđenih lokacija, na kraju smo se odlučili za Savicu gdje smo “upikirali” jedan stol s klupicama koji nam se jako svidio; malo izdvojen od ostalih i smješten u debelom hladu.
Kako bi taj stol zaista i pripao nama na dan roštiljanja, morali smo se veoma rano pokrenuti i zauzeti pozicije. Idealno je da u akciji sudjeluju tri osobe; dvoje može pripremati hranu i sve ostalo, a treći za to vrijeme uživa u debeloj hladovini, čuvajući mjesto. No, nas dvoje heroja, odlučili smo to napraviti sami. Ranojutarnju stražu odradio je Alex, a kasnije sam preuzela ja. Dok sam je čuvala mjesto, on je letio po gradu i prikupljao potrebne stvari.
Svi koji me poznaju znaju koliko OBOŽAVAM lampice u svim oblicima i bojama, tako da ih u stanu imamo tijekom čitave godine (oko Božića im se broj samo eksponencijalno poveća 🙂 ). Ako imate divnog dečka kao i ja :), imat ćete i lampice na svom eventu – u Best Rent-u možete za sitne novce iznajmiti agregat i tako si omogućiti struju na lokaciji. Ovo je zaista velika prednost jer ste na taj način riješili napajanje za glazbu, rasvjetu, a možete imati i laganu verziju rashladnog uređaja.
Hrana
Ono što je najvažnije je da vam ljudi ne ostanu ni gladni, niti žedni. Spomenula sam već da smo htjeli napraviti nešto drugačije pa smo uronili u naše kuharice da se malo inspiriramo. Odluka je pala na dva najjednostavnija “recepta”, vrlo ukusna i atraktivna za pripremu u društvu.
Skandinavska riba pribijena na dasku
Otkad je čovjeka i vatre, ljudi pripremaju ribu i meso pored ognjišta: u Slavoniji je to šaran u rašljama, a u Skandinaviji prave lososa pribijenog na dasku. Ribu jednostavno filetiraju ili čak samo raspolove, čavlima pribiju na dasku i postave blizu vatre.
Kupili smo čitavog lososa teškog otprilike 5 kg, s njega smo skinuli dva velika fileta, a središnju kost i glavu ostavili smo za divnu riblju juhu. Na hrastove daske, podložili smo svežanj kopra, na kopar položili filet ribe i prikucali ga na nekoliko mjesta željeznim čavlima. Sve skupa, naslonili smo na već pripremljeno ognjište, založili vatru i idućih sat vremena tu i tamo pripazili na nju. Bitno je da vatra ne bude prejaka kako losos ne bi na dijelovima pregorio, a bude li preslaba, najveća šteta bit će ta što ćete morati dugo čekati da vam riba bude gotova.
Pile na ražnju
Dvije noći prije događanja, dva čitava pileta težine oko 2 kg po komadu, dobro smo napacali marinadom za jamajčanski specijalitet “Jerk Chicken”. Ne brinite, iako ima egzotično ime, sve sastojke za marinadu pronaći ćete na tržnicama i velikim trgovačkim centrima. Količine je teško odrediti za ovakvu pripremu pa pokušajte procjeniti “od oka”.
Jerk marinada za piletinu:
- 5-6 komada mladog luka;
- 3-5 režnjeva češnjaka;
- 3-4 cm đumbira;
- svježe čili papričice (ljute, po mogućnosti Scotch Bonnet, zamjena može biti i Habanero);
žličica pimenta u zrnu (začin znan pod nazivom allspice); - malo korice limuna;
- 2-3 lovorova lista;
- pola šalice maslinovog ullja;
- šalica umaka od soje;
Sve sastojke ubacite u blender i miksajte kratko, dok ne nastane marinada u koju možete utopiti meso. Čitave piliće lagano nasolite, stavite ih u veliku najlonsku vrećicu, ulijte marinadu i sve dobro premažite. Zatvorite vrećicu i ostavite da stoji u frižideru do dana pripreme. Oprezno sa soljenjem, sojin umak je već slan!
Na mjestu na kojem je to dozvoljeno, odsijecite deblju granu (ili iskoristite već gotov inox ražanj iz Peveca ili sličnog centra), ogulite joj koru i nataknite oba pileta na nju. Na barem dva mjesta svako pile povežite žicom za granu i postavite iznad vatre.
Prilozi
Za predjelo smo servirali domaću paštetu od tune i humus uz divne francuske baguette-e iz naše omiljene pekarne Korica. Kao prilog glavnim zvjezdama stola, servirali smo salatu od kvinoje, slanutka i crnog graha i jednostavnu krumpir salatu s tuštom. Ako koristite sastojke odlične kvalitete, poput dobrog maslinovog ulja i kvasinu, onda vam nije potrebno gubiti energiju i vrijeme na kojekakve “kerefeke” od priloga. Obična krumpir salata postaje vrhunac gastronomije.
Piće
Veoma bitan element dobre zabave je i kvalitetno piće. Štoviše, u ljetnim danima je to HLADNO kvalitetno piće. Kako nam je kum izvrstan vinar, izbor je pao na njegov najnoviji uradak koji se može nositi sa svim pjenušcima talijanske regije Valdobiadene – pjenušac “Piena”.
Nabavili smo u Metro-u dvije basta box kutije od stiropora, koje ugostitelji i ribari koriste za rashlađivanje svojih jela ili ribe. Kutije smo napunili vodom na vodenoj pumpi kojih na lokaciji na Savici ima nekoliko. U vodu smo ubacili po vreću ili dvije leda, u vodu poslagali Piena pjenušac i dobro ih zatvorili poklopcem. Pjenušac je bio fenomenalno rashlađen tijekom čitave večeri!
Kako je sve izgledalo možete pogledati na slikama.
