(Ako ste propustili prva dva nastavka ovog putopisa, bacite oko na I. dio – Lisabon i II. dio – Sintra.)
Kada sam 2017. godine prvi puta posjetila Portugal, zadržala sam se samo u Lisabonu. Taj sam put odvojila svega 5 dana za čitavo putovanje, tako da nije bilo vremena (a niti smisla) pored 3-5 sati leta i čekanja na aerodromima, forsirati još jedan grad udaljen 300 km. Da ne spominjem kako bih time nanijela ogromnu nepravdu i Lisabonu i Portu jer se u niti jednom gradu ne bih zadržala dovoljno dugo da otkrijem sve njegove čari.
Navučena pričama mnogih prijatelja koji su već posjetili Porto i divnim fotografijama s interneta, ovaj put odlazak tamo nikako nisam htjela propustiti. Tako smo petog dana u Lisabonu kupili karte za brzi vlak Alfa Pendular i “preselili” u Porto.
Od Lisabona u 313 km udaljen Porto može se stići na nekoliko načina, od kojih svaki nosi svoje prednosti i mane:
- rent-a-car:
- elegantno rješenje ako ste unajmili auto još u Lisabonskom dijelu putovanja, no pazite na nadoplatu za vraćanje auta u drugom gradu, kao i na kompliciran sustav naplate na portugalskim autocestama;
- autocesta će vas koštati oko 25 EUR;
- autobus:
- jeftino, ali dosta dugo i relativno neudobno putovanje;
- cijena karte oko 20 EUR, trajanje vožnje između 3:30h i 4:30h;
- avion:
- najkraće, let ne traje niti sat vremena, ali pomalo nespretno radi check-in-a;
- vlak:
- prema našem mišljenju najbolji izbor;
- “obična” linija: cijena karte oko 25 EUR, trajanje vožnje 3:15h;
- brza linija (nagibni vlak Alfa Pendular): cijena karte 30 EUR, trajanje vožnje oko 2:30h;
U Lisabonu smo se ukrcali na stanici Lisboa-St. Apolonia (ukoliko ste smješteni oko Alfame ta vam je bliža; ako ste bliže kvartu Baixa/Rossio onda ćete se ukrcati na stanici Lisboa-Oriente). Nakon ugodne vožnje klimatiziranim nagibnim vlakom, stiže se na stanicu Porto-Campanhã koja nije u samom Portu pa ćete morati presjesti na metro i njime se odvesti u centar grada.
Ovdje će vas dočekati prvo iznenađenje tog šarmantnog grada – stanica São Bento. Predvorje opločeno s preko 20.000 prekrasnih tradicionalnih portugalskih oslikanih pločica zvanih “azulejo”, koje prikazuju razne povijesne događaje. Ovdje je uvijek velika gužva jer turisti razgledavaju oslikane zidove pa se oboružajte strpljenjem.
Gdje se smjestiti:
Smještaj smo ovaj put umjesto preko Airbnb-ja, pronašli na website-u Booking.com i također smo uzeli apartman. Kad god putujemo, bitno nam je da osim udobnog spavanja imamo i mogućnost kuhanja. No, dok ste u Portugalu, rijetko kada dobijete želju kuhati sami jer je hrana koju oni nude božanstvena. Ali navike je teško mijenjati. 🙂
Apartman nam se nalazio u samom centru Porta, odmah uz crkvu Igreja dos Clerigos i samo 50 metara udaljen od svjetski poznate knjižare Livraria Lello & Irmão.
Što i gdje jesti:
Budući da je Porto znanto manji od Lisabona, uspjeli smo vrlo brzo obići većinu znamenitosti koje su nas interesirale tako da nam je preostalo dosta vremena za ono što najviše volimo – fino jesti. 🙂 Od šetanja poprilično strmim uličicama, čovjek brzo ogladni, a već smo naučili da se ovdje jako kvalitetno jede.
Preporuka restorana:
A Grade – Ono što smo zaključili kroz naše vrijeme provedeno u Portugalu je to da se iza neupečatljivih terasa nalazi najbolja hrana. Kako nam je u Lisabonu favorit Toma La Da Ca, tako u Portu istu titulu dodjeljujemo ovom malom obiteljskom restoranu.Na prvi pogled prema restoranu poželite se okrenuti i otići, ali onda se zaustavite pred tanjurima ljudi koji se stiskaju među malim stolovima pa se odlučite stisnuti i vi.
Sve što je stiglo za naš stol bila su veoma jednostavna jela, ali toliko ukusna i posebna da o njima i danas pričamo. Bakalar pečen na grillu, svježe povrće, sve preliveno maslinovim uljem… nije moglo ispasti bolje!
Cantina 32 – Kuda god putujete po svijetu, pronaći ćete bar jedan dobar talijanski restoran. U Portu Talijani vode takva dva. Za oba će vam trebati rezervacija, jer su gotovo uvijek dupkom puni. U Cantini 32 jeli smo nezaboravno mekanu hobotnicu s pečenim povrćem, a i na količini nisu štedjeli: za 250 kn pojeli smo cijelu hobotnicu i nismo imali mjesta za desert.
Puro 4050 – Drugi restoran istih vlasnika kao i Cantina 32. Kada je u Cantini hobotnica stigla za naš stol, mislili smo da smo dobili najveću porciju hrane na čitavom svijetu. Kako smo se prevarili! Ovdje smo od vlasnika restorana dobili preporuku da naručimo pečenog vepra i crnu tjesteninu s kozicama, lignjama i sušenim rajčicama. Nismo niti stigli popiti prvu čašu vrhunskog crnog vina, kada nam je na stol stiglo skoro pola vepra i ogromna porcija pašte. Paketić “za ponijeti” riješio nam je i sutrašnji ručak! Svježe, ukusno i sočno.
SO Coffee roasters (sjeverna obala rijeke Douro) – U Zagrebu smo već postali pomalo razmaženi kada je kava u pitanju, pa nas ovakva mjesta uvijek razvesele. Osim što možete popiti super specialty kavu, ovdje možete i potrošiti novce na domaće dizajnerske komade odjeće i obuće. Zato uključite razum prije ulaska, možda vam to sve i ne treba. 🙂
7g roasters (južna obala rijeke Douro) – S druge strane obale rijeke Douro, sakriven u malim uličicama, nalazi se još jedan lokal sa specialty kavom, ali ovdje možete pojesti i ukusni doručak.
Gelateria Portuense – Nisi bio u Portu ako nisi probao sladoled u ovoj slastičarni s dugogodišnjom tradicijom. Uz svaki izloženi sladoled, navedeni su i potencijalni alergeni. Možete birati između desetak okusa, svaki ukusniji od ukusnog; od tradicionalnih, preko onih malo posebnijih, sve do voćnih sorbeta. Oduševilo me to što kao opciju imaju i bezglutenske kornete. Svakako se isplati prošetati do ove slastičarne, koja se nalazi na jednoj od sporednijih uličica.
Što vidjeti:
Livraria Lello & Irmão – Knjižara u kojoj je dane, navodno, provodila J.K.Rowling, kada je dobila inspiraciju za serijal knjiga Harry Potter. S obzirom na to da je to jedna od najpoznatijih lokacija u Portu, očekujte poveći red pred ulazom. Knjižnica je poprilično mala, stoga su i kretanja unutar nje podosta ograničena. Lokalci će vas savjetovati da je posjetite pred sam kraj radnog vremena, jer su kroz jutro i tokom dana najveće gužve. Cijena ulaznice je 5 eura. Kada smo vidjeli gužvu pred knjižarom, odlučili smo je preskočiti. Pa ionako je dobro ostaviti nešto za vidjeti za slijedeću posjetu ovom lijepom gradu, zar ne?
Universidade do Porto + Base Porto cocktail bar (maslinski vrt) – Šetajući od knjižare “Harry Potter” prema centru grada, prošli smo trgom Praca de Lisboa i naišli na ovaj veoma cool krovni vrt/park/cocktail bar. Park je napravljen kao krov trgovina koje se s druge strane spuštaju kat niže, pruža odličan pogled na sveučilište i zvonik crkve Dos Clerigos. Cool mjesto s vibrom sveučilišnog grada, ljudima koji čitaju izvaljeni na uredno pošišanu travu između stabala maslina i odličnim koktelima.
Sé do Porto (katedrala) – Katedrala u Portu izgleda zaista impresivno i sigurno bi se u nekakvoj vođenoj turi ovdje dalo ostaviti pokoji sat. Ovaj put nismo ulazili. Do nje smo došetali u vremenu velike gužve (oko podneva), a i svuda se plaćaju ulaznice koje nisu najjeftinije. 
Također, nakon nekog vremena sva sakralna arhitektura postane relativno slična, pogotovo u zemlji prožetoj religijom kroz povijest, kao što je Portugal. Pogled s platoa ispred katedrale je FENOMENALAN pa se svakako pokušajte tamo naći pred sam zalazak sunca ili rano ujutro. Zgodan je i silazak malim kalama oko katedrale prema obali rijeke Douro i mostu “Ponte Luís I”.
Obilazak vinarija – Nakon što ste obišli sve navedene znamenitosti, pojeli ručak i polizali sladoled, uputite se na drugu stranu grada, preko rijeke Douro. S obzirom na to da je Porto poznat po istoimenom slatkastom vinu, bio bi pravi grijeh ne obići njihove lokalne vinarije koje se prostiru na par hektara i imaju predivan pogled. Svaka od njih nudi obilazak i degustaciju vina. Naša osobna preporuka je vinarija Taylor’s za koju se ne morate unaprijed najaviti. Nakon obilaska vinarije, možete pijuckati vino u raskošnom vrtu dok okolo vas laganim korakom šetuckaju veliki paunovi. Doživljaj je zaista poseban.
Posljednji dan ovog putovanja, osim umora od sedmodnevnog bauljanja Portugalom, hvatao nas je polako i onaj dobro poznati “reise fieber” – groznica pred put. Trebalo je spakirati stvari, pregledati svu foto-opremu i pripremiti ju za putovanje, mentalno se pripremiti na tri aerodroma, i presjedanja… No, odbili smo dopustit groznici da nas savlada i odlučili smo se pozdraviti od ove divne zemlje kako i treba: uz čašu vina i zalazak sunca u park-vidikovcu Jardim do Moro. Sjeli smo na travu među mnogobrojne domaće, a i strane ekipe, koje su upijale zadnje zrake sunca tog dana. Poželjeli smo tu ostati zauvijek.
Kako je portugalska duša opisana Fadom i rječju “saudade” tako smo i mi ovu našu divnu portugalsku avanturu završili u pomalo nostalgičnom tonu. Kao što sam napisala na samom početku ovog putopisa – Portugal mi je zarobio srce, zaveo me i želim mu se opet vratiti.
