(Ukoliko ste slučajno naletjeli na ovaj 2. dio našeg putopisa, predlažemo da prvo pročitate 1. nastavak: Lisabon)
Što posjetiti
U LISABONU
Fado – pričati priču o Portugalu, a ne spomenuti Fado bilo bi kao opisivati Hrvatsku i ne spomenuti klapsku pjesmu. Fado na portugalskom znači “sudbina” i predstavlja glazbeni žanr čiji korjeni sežu barem 200 godina u povijest Portugala, sve do 1820-ih, a vjerojatno i još ranije. Fado najbolje opisuje riječ “saudade” – osjećaj čežnje za nekim ili nečim, dok tužne melodije i tekstovi često govore o moru, odlasku i životu siromašnih.
Fado je u Lisabonu, nažalost, postao vrlo komercijalizirana atrakcija na kojoj ugostitelji žele zaraditi 100-150 EUR po večeri za dvije osobe, uz služenje prosječne hrane i vrlo malo glazbe. Nasreću, još uvijek postoji mjesto ili dva, na kojem možete popiti čašu vina i uživati u autentičnoj atmosferi.
Raspitavši se kod lokalaca, saznali smo da se mjesto koje trebamo tražiti zove Tasca do Chico. Mala, neugledna, tamnozelena vrata u jednoj od uličica Alfame, na prvi pogled nisu mnogo obećavala. Na telefon se danima nitko nije javljao pa smo jedno prijepodne tamo otišli osobno i pokucali na vrata. Otvorio nam je vlasnik, stariji čovjek strogog pogleda i gotovo nimalo riječi te rekavši “Alv eleven!” potvrdio da možemo navratiti u pola 11 navečer.
Tu večer smo na trenutak zaista odlutali u neko drugo vrijeme i drugi svijet… Popili smo bokal odličnog crnog vina, uživali u sasvim drugačijoj glazbi od one na koju smo navikli, a i vlasnik nam se pridružio. Čak se par puta i srdačno nasmijao. Kasnije smo ga prepoznali na jednom od plakata na trošnom zidu – i on je poznati Fado pjevač koji je nekada nastupao.
Šetajući prema apartmanu po mračnoj Alfami, shvatili smo kako će nam ova večer dugo ostati u sjećanju.
Belem je od centra Lisabona udaljen oko 9 km. Do tog dijela grada vozi tramvaj broj 15 i nekoliko autobusnih linija. U Belemu se svakako isplati pogledati Mosteiro dos Jerónimos (Jeronimski samostan) i Torre de Belém (Belemski toranj). Ulaznica za samostan stoji 10 eura, a za toranj 6 eura po osobi. Ako se možete unaprijed organizirati, kupite ulaznice dok ste još u blizini printera (morate ih isprintati), jer pred ulazom znaju biti ogromne gužve.
No, postoji još bolji način kako nasamariti horde turista – dođite u Belem u popodnevnim satima kada većina njih ode i nakon obilaska samostana dočekajte zalazak sunca kraj Belemskog tornja. Tada je oko tornja malo ljudi, svjetlo je prekrasno, a fotografije će vam izgledati divno.
Pastéis de Belém – ne možete doći u Belem, a da ne pojedete poznati kolačić: pastel de nata. Hrskavo lisnato tijesto punjeno sočnom kremom od jaja, jednostavno je neodoljivo! Ovaj kolačić okružuje misterija, točan recept navodno je poznat samo jednoj obitelji na čitavom svijetu i kako se on prenosi s koljena na koljeno. Otkupljen je od redovnika koji su prema njemu pravili kolačiće početkom 19. stoljeća i njihovom prodajom skupljali novac za funkcioniranje Jeronimskog samostana.
Mi smo ih isprobavali po čitavom Lisabonu i na kraju smo donijeli svoj “ekspertni“ sud – zaista su najbolji oni belemski. Jako dobru kopiju prave u slastičarni Manteigaria koju možete pronaći u TimeOut marketu.
LX Factory – ako planirate putovanje tako da za vikend budete u Lisabonu, nedjelju obavezno rezervirajte za ovo mjesto.
LX factory je skup tvorničkih hala bivše tvornice tekstila, izgrađene još 1850-tih godina, koja je stotinu godina kasnije napuštena. Privatni investitor otkupio je prostor, minimalno ga počistio i preuredio (ostavivši sve u duhu vremena) te sada tamo možete naći preko 200 malih biznisa: restorana, kafića, umjetničkih ateljea i štandova. Nalazi se na pola puta do Belema i jednostavno se dolazi tramvajem. Sve oko vas vrvi životom, muzikom i ljudima tako da poželite tamo ostati danima.
Entretanto rooftop bar (Hotel do Chiado) – otkrili smo sjajnu zamjenu za doživljaj Lisabona iz visine, u samom centru grada – umjesto na toranj (lift) Santa Justa, za koji uvijek postoji red i plaća se ulaznica, prođite dvije zgrade dalje do hotela Do Chiado. Na krovu se nalazi rooftop bar u kojem ćete popiti odličnu čašu ili dvije vina, dok će se pred vama prostirati čitav grad i rijeka Tejo u daljini. A s lijeve strane vidjet ćete i toranj Santa Justa i hrpe turista kako se naguravaju na gornjoj platformi.
OKOLICA LISABONA
Sintra je grad koji apsolutno ne smijete propustiti! Maleni je to gradić iz bajke, 30-ak km zapadno od Lisabona, koji na svojim bregovima krije prekrasno očuvane palače, ljetnikovce, perivoje i staru maursku utvrdu. Radi svojeg zemljopisnog položaja na brežuljcima Serra da Sintra i nešto blaže klime tijekom ljeta, Sintra je privukla Portugalsko plemstvo da tamo sagradi svoje rezidencije i ljetnikovce, a tijekom 19. stoljeća služila je bogatim Europljanima kao ljetovalište. Malo gdje možete na jednom mjestu vidjeti toliko sjajno očuvane maurske, romaničke i gotičke arhitekture.
Ako imate namjeru posjetiti sve dvorce, onda se u Sintri morate zadržati dulje od jednog dana.
Iz centra Lisabona je najlakše doći vlakom sa stanice Rossio. Vožnja traje oko 40 min., košta 4,5 eur, a za vožnju vam vrijedi kartica Viva viagem koju ste ranije kupili za gradski prijevoz tramvajima, autobusima i metroom. Kada stignete u Sintru, uz samu željezničku stanicu na kojoj ćete izaći, možete se ukrcati u autobuse 434 i 435 koji voze do dvoraca. Cijena karte je između 3,9 eur za jednu vožnju i 6,9 eur za varijantu “hop on, hop off”. Autobus 434 vozi do najvišeg i najpoznatijeg dvorca Palácio Nacional da Pena dok linija 435 prolazi starim centrom Sintre i vozi prema dvorcu Palácio de Monserrate. Ovaj je dvorac najslabije posjećena atrakcija Sintre, a sadrži prekrasno isklesane kamene ograde i pročelja koja se isplati vidjeti.
Mi smo se u Sintru zaputili skuterom, vozili se kroz divan krajolik i razna zanimljiva mala mjesta. Putovanja motorom zaista predstavljaju poseban doživljaj; bez čvrstog krova nad glavom imate dojam da lebdite kroz prostor, upijate beskrajne vidike, osjetite mirise šume, mora, kuhinje iz nekog dvorišta, cvijeća pokraj ceste.
Radi svoje popularnosti, ljeti Sintra vrvi turistima. Naš je savjet da svakako pokušate izbjeći vrijeme od 11:00-15:00 sati, a dvorac Pena pokušajte pogledati odmah ujutro. Tako ćete ipak u miru moći uživati u duhu nekog prošlog vremena.
Cijena ulaznice ovisi o tome koji dio dvorca želite posjetiti, a moja preporuka je da svakako osim dvorca, prošetate i njegovim vrtom. Za taj obilazak trebat će vam oko 2-3 sata.
Drugi dvorac koji je vrijedan vašeg vremena je Quinta da Regaleira. Cijena ulaznice je 8 eura, a vremenski kao i za Penu, računajte na 2-3 sata za obilazak. Uz ovaj ljetnikovac zasađen je i izgrađen apsolutno ogroman perivoj: ovdje rastu stotine vrsta različitog drveća i cvijeća, isprepliću se mnogobrojne šljunčane staze za šetnju, a tu i tamo naići ćete na kakvu zanimljivost. Nas su najviše fascinirale kojekakve podzemne strukture (labirint, zdenac i katakombe ispod slapa).
Cabo da Roca i zapadna obala – rt Cabo da Roca najzapadnija je točka i kraj Europskog kontinenta na nekadašnjim putevima prema Americi. Apsolutno predivno mjesto, na kojem ćete na trenutak osjetiti snagu prirode: šibat će vas surovi zapadnjak s Atlantika, dok stojite na 200m visokim stijenama iznad desetmetarskih valova i pogledom pokušavate obuhvatiti ogromni ocean.
Portugalski moreplovci mora da su bili nevjerojatno hrabri i pomalo ludi ljudi; upustiti se u avanturu prekooceanske plovidbe u malim, drvenim karavelama ravno je ludosti.
Do rta možete doći autobusom iz Sintre ili u vlastitom aranžmanu, automobilom. Mi smo bili vrlo hrabri pa smo se iz Sintre uputili skuterom, što se pokazalo kao VEOMA avanturistička odluka, obzirom na spomenuti vjetar.
Čitava zapadna obala, sve od Cabo da Roca pa do grada Cascais, povezana je zavojitom magistralnom cestom, poput naše jadranske magistrale i vožnja tim putem je spektakularna. pogotovo ako se njome provezete predvečer, uz zalazak sunca. idealan izlet na zapadnu obalu sastojao bi se od jutarnjeg odlaska u grad Cascais, popodneva provedenog na jednoj od plaža (naš je prijedlog Praia do Guincho) i zalaska sunca na rtu Cabo da Roca.
(… u slijedecem nastavku, donosimo vam završetak nase portugalske avanture: Porto.)
2 comments